Prije deset godina donijela sam odluku koja je potpuno promijenila način na koji se osjećam – prestala sam jesti meso. Iskreno, nisam bila sigurna hoće li to biti samo faza ili trajna promjena, ali sada, s odmakom od desetljeća, mogu reći da je ovo bila jedna od najboljih odluka u mom životu.
Kako je sve počelo?
Sve je počelo kada se moj svijet zatresao – mama je dobila dijagnozu raka dojke, a moja sestra ulcerozni kolitis. Odjednom, zdravlje više nije bilo nešto što se podrazumijeva, već tema koja me progonila svakog dana. Počela sam se pitati: koliko toga je u našim rukama? Koliko ono što jedemo utječe na naše tijelo, na bolesti koje dolaze tiho i iznenada?
Prvi korak bio je izbacivanje crvenog mesa. Nisam donijela veliku odluku preko noći – samo sam osluškivala svoje tijelo. Primijetila sam da mi meso sve manje odgovara, kao da ga moj organizam odbija. S vremenom, bez ikakve prisile, došla sam do točke kada više nisam imala želju za njim. Jednostavno, više nije bilo dio mene.
A onda je uslijedio trenutak koji je sve zapečatio. Preselila sam se u Kaliforniju i suočila s realnošću prehrambene industrije. U trgovinama sam vidjela meso prepuno hormona, antibiotika i GMO-a. Postala sam svjesna da više ne mogu zatvarati oči pred onim što unosim u svoje tijelo. To nije bilo samo pitanje okusa ili navike – bilo je to pitanje izbora.
I tada sam donijela konačnu odluku: meso više neće biti dio mog života.
Fizičke promjene koje sam primijetila
Nisam očekivala da ću već nakon nekoliko tjedana osjetiti toliko promjena u svom tijelu. Prvo što sam primijetila bilo je da imam više energije. Prije sam često osjećala umor nakon obroka, a sada sam bila lagana i puna života. Kroz godine, ta razina energije se samo povećala – osjećam se vitalnije nego ikada prije.
Također, moja probava se znatno poboljšala – više nije bilo onog osjećaja težine i nadutosti. Moja koža je postala čišća i sjajnija, što mi je bio neočekivani, ali jako dobrodošao bonus. Čak su i moji treninzi postali učinkovitiji – osjećala sam se snažnije i brže sam se oporavljala nakon vježbanja.
Emotivne i mentalne promjene
Osim fizičkih, osjetila sam i mentalne promjene. Bila sam svjesna da sada donosim odluke koje su bolje za planet, za životinje i za moje tijelo. Ta svijest mi je donijela neki unutarnji mir i zadovoljstvo. Hrana je postala nešto čemu pristupam s više pažnje i ljubavi, umjesto da jedem iz navike.
Što jedem sada?
Jedno od najčešćih pitanja koje mi ljudi postavljaju jest: “Što onda jedeš?” Odgovor je – sve i svašta! Prehrana bez mesa je daleko raznovrsnija nego što sam zamišljala. Ponekad volim pojesti i ribu.Otkrila sam nevjerojatne kombinacije povrća, mahunarki, orašastih plodova i žitarica koje su ne samo ukusne nego i zasitne. Također, danas postoje fantastične alternative za gotovo sve mesne proizvode, što mi je uvelike olakšalo prijelaz.
Prestati jesti meso bila je odluka koja mi je donijela nevjerojatno puno dobroga. Osjećam se zdravije, sretnije i više povezano s prirodom i sobom.
